I'm just beginning, the pen is in my hand, ending unplanned
Septembar, iako sam prosle godine zavrsila srednju skolu i septembar mi zapravo ne predstavlja pocetak obaveza, u meni je da li iz navike, tradicionalno probudjen pokretacki duh, sa ponosom mogu reci da iza sebe imam jednu dosta uspesnu godinu, kako na privatnom tako i na planu rada na svojoj karijeri. Uspela sam ispuniti gotovo ceo svoj plan. Naravno, to nije razlog da se opustim, to je samo korak ka uspehu, jedan sitan korak koji ce me podstaknuti da nastavim istim ili pak malcice brzim tempom. Koja je zapravo poenta reci uspeh? Danas sam na jednom sajtu procitala da se uspeh ogleda u svakom danu, zadovoljstvo koje ustvari predstavlja prozivod uspeha nalazi se u nama, to je tacno. Kad pozelimo uspeti zapravo treba da pogledamo u ogledalo i procenimo vlastite kvalitete, kad naucimo proceniti i ceniti sebe, povecacemo samopouzdanje i pozeleti da se otrgnemo od svakodnevice, razbijemo ograniceno razmisljanje i ucinimo nesto bolje za sebe i okolinu. Pomozimo ljudima oko sebe, osecacemo se korisnijim. Ne zavidimo jedni drugima, saradjujmo. Ubacimo vise optimizima u zivot. Pozitivna energija je glavni sastojak zadovoljstva. Mi to mozemo. Svako to moze. To nikad ne treba zaboraviti!




